U organizaciji Udruženja logoraša „Da se ne zaboravi i ne ponovi 92-95“ Hadžići danas je obilježena 30. godišnjica zločina nad logorašima općine Hadžići, a ujedno i Dan logoraša BiH.

Nakon polaganja cvijeća na spomen-obilježju logorašima ispred zgrade KSIRC Hadžići gdje je održan i čas historije, upriličena je mirna šetnja te obilazak ostalih mjesta zatočenja (logora) koje su srpske vojne i policijske snage oformile na području općine Hadžići tokom 1992. godine. Održana je i tribina pod nazivom „30. godina od agresije, zločina i otpora na prostoru općine Hadžići” u multimedijalnoj sali Hadžići.

Od 10. maja 1992. godine na do tada privremeno okupiranom području općine Hadžići srpske snage formirale su pet logora: podrum zgrade Socijalnog, garaža Općine Hadžići, sportska dvorana – KSIRC, magacin TO i podrum u zgradi tzv. Hotelka u koje su protupravno lišili slobode i zatvorili 715 lica, muškaraca, starijih osoba, žena i djece nesrpske nacionalnosti.

Navedeni logori u Hadžićima nisu bili zadnja stanica patnji i zlostavljanja hadžićkih logroraša o čemu svjedoče sistematski isplanirana i organizovana premještanja istih u logore kasarna „Slaviša Vajner Čiča“ u Lukavici, KPD „Kula“ na Ilidži te logor „Planjina kuća“ u Semizovcu. Naime, 300 logoraša je 22. juna 1992. godine iz Hadžića premješteno u logor kasarna „Slaviša Vajner Čiča“ u Lukavici. Iz istog logora tri dana poslije, ali bez 46 odvojenih hadžićkih logoraša ostatak je premješten u logor KPD „Kula“ na Ilidži. U oktobru 1992. godine grupa od oko 80 logoraša je iz logora dvorana KSIRC-a u Hadžićima premještena u logor „Planjina kuća“ u Semizovcu. U navedenim logorima ubijeno, umrlo, strijeljano je 94 hadžićanina, a od ovog broja tijela 52 logoraša ni nakon 29 godina nisu pronađena. Najveći broj, njih ukupno 46, odvojen je u Lukavici u kasarni „Slaviša Vajner Čiča“ u noći 23/24. juna 1992. godine.

Posmrtni ostaci tih 46 logoraša ni do danas nisu pronađeni. Po ko zna koji put apelujemo na institucije Tužilaštva BiH da poduzmu odgovarajuće mjere po pitanju ovog događaja.

Za zločine na ovom području, po komandnoj odgovornosti pravomoćno osuđeni su Momčilo Krajišnik i Biljana Plavšić, a i neki od izvršilaca Ratko Gašović, Vlastimir Pušara, Boro Krsmanović, Rade Veselinović i Nemanja Jovičić.