Prije 29 godina, 12. decembra 1992. godine, u vrijeme žestokih borbenih dejstava na brdu Žuč, iz logora “Planjina kuća” srpski agresor izveo je veću grupu logoraša i poveo je na prinudne radove i živi štit na prvim borbenim linijama na Žuči. Na lokalitetu Bunjevaca kuća, tog dana, iz pomenute grupe logoraša je odvojeno devet logoraša sa područja općine Hadžići nakon čega su brutalno likvidirani-strijeljanjem iz neposredne blizine. Strijeljani su logoraši: Čović Šerif (1946), Gušo Mustafa (1951), Ismić Enver (1951), Ismić Fejzo (1947), Mehanović Džemail (1956), Musić Šaban (1946), Musinović Nedžib (1965), Omerović Suljo (1951) i Šunj Sulejman (1946).

Njihovi posmrtni ostaci ekshumirani su iz masovne grobnice "Mezarje Svrake" u junu 1996. godine te su nakon identifikacije sahranjeni u nekoliko mjesnih mezarja u Hadžićima. Sedam dana ranije, prilikom izvođenja prisilnih radova na borbenim linijama i korištenja logoraša u živom štitu, ubijena su još dvojica logoraša sa hadžićke općine i to Čović Azim (1953) i Salkić Bajram (1948), čiji su posmrtni ostaci također ekshumirani i pokopani u Hadžićima.

Iako su udruženja žrtava i porodice ubijenih hadžićkih logoraša u nekoliko navrata nadležnima prijavljivali ovaj slučaj i tražili njegovo procesuiranje, te podnijeli i nekoliko krivičnih prijava protiv većeg broja poznatih i nepoznatih lica za koje su imali saznanja da postoji osnovana sumnja da su počinili ovaj gnusni zločin, Tužilaštvo Bosne i Hercegovine je obustavilo istragu u ovom predmetu zbog navodnog nedostatka dokaza.

Još je bolniji događaj od 23. na 24. 06. 1992. godine kada je grupa od 46 hadžićkih logoraša izvedena iz logora - kasarne Slaviša Vajner Čiča u Lukavici i odvedena u nepoznatom pravcu, a njihovi posmrtni ostatci ni do danas nisu pronađeni.

Da se ovi zločini ne bi zaboravili, danas je u Multimedijalnoj sali Hadžići Udruženje logoraša „Da se ne zaboravi i ne ponovi 92-95“organizovalo prikladan program povodom Međunarodnog dana ljudskih prava i Dana sjećanja posvećenog 29. godišnjici zločina nad 11 hadžićkih logoraša svirepo ubijenih tokom njihovog zatočeništva u logoru „Planjina kuća“ u Semizovcu.

Udruženje i porodice žrtava hadžićkih logoraša izražavaju duboko nezadovoljstvo radom Posebnog odjela za ratne zločine Tužilaštva Bosne i Hercegovine kada su u pitanju ovi, ali i drugi predmeti ratnih zločina u kojima su žrtve stanovnici Hadžića te od svih nadležnih organa i institucija zahtijevaju predaniji i profesionalniji rad na njihovom rasvjetljavanju.

Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu kroz logore je prošlo 715 hadžićana dok je njih 94 ubijeno. Za posmrtnim ostacima 52 logoraša još uvijek se traga.