Vijeće Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine je nakon vijećanja i glasanja donijelo, a predsjednik Vijeća dana 10.6.2021. godine javno objavio, drugostepenu presudu u predmetu Fadil Čović i dr., kojom su optuženi Fadil Čović, Mirsad Šabić, Nezir Kazić, Bećir Hujić, Halid Čović i Nermin Kalember oglašeni krivim da su počinili krivično djelo Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 142. Krivičnog zakona Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ), koji je preuzet na osnovu Zakona o primjeni Krivičnog zakona Republike Bosne i Hercegovine i Krivičnog zakona SFRJ. Vijeće ih je osudilo kako slijedi:

optuženog Čović Fadila, na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) godina,

optuženog Šabić Mirsada, na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) godina,

optuženog Kazić Nezira, na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) godina,

optuženog Hujić Bećira na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) godina,

optuženog Čović Halida, na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina, i

optuženog Kalember Nermina, na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina.

Optuženi su oglašeni krivim što su:

Čović Fadil - u svojstvu načelnika Stanice javne bezbjednosti Hadžići i ujedno člana Kriznog štaba, kasnije Ratnog predsjedništva općine Hadžići, u periodu do 17.09.1993. godine,

Šabić Mirsad - u svojstvu aktivnog policajca SJB Hadžići, a od 01.06.1992. godine u svojstvu de facto komandira Policijske stanice Pazarić,

Kazić Nezir – u svojstvu komandanta 9. Brdske brigade Armije Republike Bosne i Hercegovine u periodu od 19.01.1993. godine do 04.11.1994. godine,

Hujić Bećir – u svojstvu upravnika logora „Silos“ u periodu od 24.05.1992. godine do 16.08.1994. godine,

Čović Halid – u svojstvu upravnika logora „Silos“ u periodu od 16.08.1994. godine do rasformiranja logora „Silos“ 27.01.1996. godine,

Kalember Nermin zv. „Buba“ u svojstvu stražara u logoru „Silos“ u periodu od maja 1992. godine do januara 1996. godine, u periodu od maja 1992. do januara 1996. godine, svjesno i voljno, svako od njih za vrijeme obavljanja gore pomenutih dužnosti, odnosno funkcija, svojim radnjama, sa sviješću, htijenjem i pristankom, omogućili i organizovali zatvaranje i zlostavljanje civila srpske i hrvatske nacionalnosti u objektima „Silos“ u Tarčinu, Osnovnoj školi „9. maj“ u Pazariću i u magacinima kasarne „Krupa“ u Zoviku, na način da su namjerno i teško, suprotno međunarodnom pravu, uskraćivali osnovna prava pripadnicima srpske i hrvatske nacionalnosti, radnjama opisanim u tačkama I, II, III, IV i V osuđujućeg dijela izreke presude i to na način da su vršili nezakonita zatvaranja, nečovječna postupanja, nanošenja povreda tjelesnog integriteta i zdravlja, oduzimali pravo na pravično suđenje, te prisiljavanje na prinudni rad, na koji način su postupali u suprotnosti sa članom 3. stav 1. tačke a) i c) Ženevske konvencije o zaštiti civilnih lica za vrijeme rata od 12.08.1949. godine.

Istom presudom optuženi Fadil Čović, Mirsad Šabić, Bećir Hujić, Halid Čović i Nermin Kalember su oslobođeni optužbe za pojedine inkriminacije kako je to naznačeno u izreci presude, kojima bi počili krivično djelo Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1. KZ BiH i Ratni zločin protiv ratnih zarobljenika iz člana 175. stav 1. KZ BiH, sve u vezi sa članom 180. stav 1. KZ BiH i u vezi sa članom 29. KZ BiH.

(Sud Bosne i Hercegovine)