U organizaciji Udruženja logoraša „Da se ne zaboravi i ne ponovi 92-95“ Hadžići danas je obilježena 31. godišnjica zločina nad logorašima općine Hadžići, a ujedno i Dan logoraša BiH.

Brojne delegacije položile su cvijeće na spomen-obilježju logorašima ispred zgrade KSIRC-a Hadžići a prisutnima su se obratili predsjednik Udruženja logoraša “Da se ne zaboravi – da se ne ponovi” gospodin Almin Dželilović, te predstavnik Općine Hadžići, pomoćnik Općinskog načelnika Almin Tufo. Tom prilikom, u svojim obraćanjima, su još jednom podsjetili na sva stradanja hadžićkih logoraša u periodu 1992-1995.

Od 10. maja 1992. godine na do tada privremeno okupiranom području općine Hadžići srpske snage formirale su pet logora: podrum zgrade Socijalnog, garaža Općine Hadžići, sportska dvorana – KSIRC, magacin TO i podrum u zgradi tzv. Hotelka u koje su protupravno lišili slobode i zatvorili 715 lica, muškaraca, starijih osoba, žena i djece nesrpske nacionalnosti. Da se radilo o dobro isplaniranom i organizovanom zločinu svjedoči i podatak o premještanju hadžičkih logoraša u druge logore, 300 logoraša u junu mjesecu 1992. u logore kasarna „Slaviša Vajner Čiča“ u Lukavici i KPD „Kula“ na Ilidži, te 80 logoraša u oktobru u logor „Planjina kuća“ u Semizovcu. U navedenim logorima ubijeno, umrlo, strijeljano je 94 hadžićanina a od ovog broja tijela 51 logoraša ni nakon 31. godinu nisu pronađena. Najveći broj njih ukupno 46 odvojen je u Lukavici u kasarni „Slaviša Vajner Čiča“ u noći 23/24. juna 1992. godine i od tog dana pa sve do danas o njima se ne zna ništa.

Za zločine počinjene na ovom području po komandnoj odgovornosti pravomoćno osuđeni su Momčilo Krajišnik i Biljana Plavšić, a i neki od izvršilaca Ratko Gašović, Vlastimir Pušara, Boro Krsmanović, Rade Veselinović i Nemanja Jovičić.