Sjećanje na 68 ubijenih i nestalih mještana Donjih Hadžića

Sistematsko etničko čišćenje nesrpskog stanovništva Donjih Hadžića počelo je 30. juna 1992. godine. Bilans tog pohoda srpsko-crnogorskog agresora je 68 mrtvih Bošnjaka, žena, djece, staraca. U povodu sjećanja na 30. juni 1992. godine na spomen-obilježju Donji Hadžići cvijeće su položile i Fatihu proučile delegacije Općine Hadžići, boračkih udruženja, predstavnici MZ Donji Hadžići, OO SDA Hadžići te porodice i prijatelji ubijenih i nestalih. Prigodan vjerski program izveli su najmlađi članovi džemata Donji Hadžići. Prisutnima se obratio predsjednik Mjesne zajednice Dževad Musić koji je i ove godine podsjetio prisutne, ali i medije, da su zločin nad Bošnjacima Donjih Hadžića počinile njihove komšije Srbi i da za to niko nije odgovarao. Prisutnima je govorio i načelnik Općine Hadžići g. Hamdo Ejubović.

Donji_Hadzici_2019_1 Donji_Hadzici_2019_2

„ Danas je 28. juli, dan koji jedan konstitutivni narod u Bosni i Hercegovini slavi kao Vidovdan. Danas je i najduži dan ljeta. Sutra je već 29. juli, nešto kraći dan. Upravo ova dva datuma su agresori odredili da im bude dan ujedinjenja svesrpskih zemalja unutar teritorije biše Jugoslavije. Agresija na Hrvatsku, a zatim velikom žestinom izvršena agresija na BiH trebala je rezultirati kreiranjem jedne velike Srbije. To se nije moglo ostvariti mirnim putem već se izvršila krvava agresija. U toj agresiji Bošnjacima, tada Muslimanima, je bilo predodređeno da u najvećem broju nestanu sa ovih područja, kako su se oni nekada tamo dogovorili u Karađorđevu, a Bosni su donijeli smrtnu presudu. Tome svjedoči i ovaj spomenik iza mojih leđa na kojem je upisano blizu 100 imena sa ovako jedne male mjesne zajednice kao što su Donji Hadžići. Nekoliko mjeseci kasnije agresori su shvatili da ta agresija neće uspjeti. Nije uspjela zahvaljujući onima koji su se opredjelili da se bore i odbrane ovu zemlju. Ono što je počinjeno ovdje i na drugim mjestima je pokušaj realizacije plana iz Karađorđeva. Danas mi otkrivamo mjesta na kome su oni svoje žrtve bacili i sahranili na nehuman, neljudski način ili su ih sakrili na neka mjesta za kojima mi i danas tragamo. Sigurno negdje ovdje oko Igmana postoji grobnica u koju je bačeno 46 naših sugrađana, a najviše njih su upravo sa područja Donjih Hadžića. To je zločin koji se počinio dva puta. Jednom kada je izvršen i za njega se nije sudilo i drugi puta kada su ih bacili u jame da im se za trag ne zna i da im najmiliji ne mogu ni Fatihu proučiti ni dostojno sahraniti. Zemlja se puni nepravdom. Počinioci zločina se slobodno kreću, čak zauzimaju pozicije u vlasti, Vijeću ministara, Predsjedništvu. Sa takvih nam mjesta poručuju da će se boriti da Bosne nestane. Ovo je zemlja koja svojim novcem finansira svoje dušmane. Počinioci zločina počinjenog na Lokvici, na Igmanu, gdje je strijeljano 12 naših sugrađana se slobodno kreću. Najvjerovatnije se njima nikada za taj zločin neće suditi. Ali zato Žalbeno Vijeće Suda BiH neće usvojiti žalbu naših osam optuženih i osuđenih sugrađana koji su se stavili u funkciju odbrane. To je nepravda i ne možemo a da ne kažemo da kraj svijeta nije blizu. Međutim, borba za pravdu kod dobronamjernih, čestitih ljudi nikada ne smije prestati. Opredjeljeni smo da svi oni koji su ubijeni budu pronađeni i da budu ukopani po našim običajima i tradiciji na mjestima gdje to mi odredimo, a ne tamo gdje su ih bacili. Izborit ćemo se za to. Na dobrom smo tragu da dođemo do ove najveće grobnice koja krije tijela 46 Bošnjaka Hadžića. Zato se ne smijemo razjedinjavati, kazao je u svom obraćanju načelnik Ejubović.

Donji_Hadzici_2019_7 Donji_Hadzici_2019_10 Donji_Hadzici_2019_21

U periodu agresije na Bosnu i Hercegovinu, 1992-1995, u Hadžićima je nestalo oko 250 osoba. Mnogi su pronađeni u pojedinačnim, manjim i većim grobnicima. Danas tragamo za njih 74.

Share on Facebook0Tweet about this on Twitter0Share on Google+0