O Općini

hadzici

Na današnjem prostoru Hadžića u periodu prahistorije, postojala je primarna komunikacija koja je dolinom rijeke Neretve išla u istočnu BiH. Antička komunikacija koja je ovdje uspostavljena u 2. vijekunove ere pratila je prahistorijsku predhodnicu. Na teritoriji današnje Općine Hadžići uočljivo je da su prahistorijska naselja (Gradine) bila smještena na obroncima Ormanja, Bjelašnice i Igmana te u dolini rijeke Zujevine. Od arheoloških lokaliteta izdvajaju se hronološki nedefinisani u Tinovu brdu, Gradelju i Gradini (Gradac).

srednjem vijeku današnje područje Općine Hadžići prvobitno bilo je u sastavu Župe Lepenice. Postojanje male Župe Smucke u okviru Lepenice može se tumačiti raspadom velikih župskih oblasti na manje. Ovaj prostor se nalazio od 12. vijeka pod vlašću bosanskih banova. Kasnije tokom 14. vijeka donacijama vladara ova oblast dolazi pod upravu porodice Kosača, ali u nekim mjestima dalje egzistira vlast bosanskih vladara (Gradac i Smucka). Kroz današnje Hadžiće postojala je prirodna veza srednje Bosne i Dubrovnika. Zbog toga postoji više tranzitnih carina, od kojih je jedna bila Raštelica (ital. carina). Arheološki podaci govore o postojanju dva srednjovjekovna grada a to su: Gradac kod Hadžića i Tuhelj kod Tarčina. Za njih P. Anđelić tvrdi da su bili centri manjih upravnih jedinica. Za Tuhelj se tvrdi da se može identifikovati sa današnjim naseljem Smucka. Gradac se u izvorima pominje 1355. i 1378. u vezi sa carinom bosanskog vladara te se iz tog izvora vidi da se nalazi pod vlašću kralja (Tvrtka I).

Dolaskom Osmanlija i razvoja Sarajeva, Smucka gubi značaj raskrsnice, a javlja se Pazarić kao najvažnija raskrsnica. Sam naziv upućuje na malo trgovište sa nekoliko hanova. Današnji Pazarić nastaje nakon izgradnje željezničke pruge Sarajevo-Metković. Pored hanova u Pazariću postojali su hanovi Japalaka u Tarčinu, jedan u Raštelici i oko naselja Breze u donjim Hadžićima, a postojao je jak lokalni trg Blažuj.

U užem prostoru Hadžića formira se naselje tek u osmanlijskom perodu i to u Donjim Hadžićima, mada postojanje Margetinog groblja sa stećcima u centru današnjih Hadžića upućuje na postojanje naselja u srednjem vijeku. Prvi pomen imena Hadžići nalazimo tek 1688. godine u topografskoj karti župe Smucke. Tokom 18. vijeka Hadžići postaju sjedište džemata (seoske Općine) pod nazivom Hadželi. U današnjem obliku kao naselje, Hadžići se razvijaju u austrougarskom periodu. U privrednom i tranzitnom pogledu Hadžići dobijaju na značaju poslije izgradnje željezničke pruge Sarajevo-Metković 1891. godine Preko Metkovića izvozila se rezana građa iz hadžićke pilane, koja je bila jedna od jačih u okolini Sarajeva. Pored pilane postojala je i šprungova krečana koja je imala značaj za razvoj građevinske industrije. U urbanom pogledu, pored objekata iz oblasti industrije i željezničkog saobraćaja (pilane, željezničke stanice) niču i stambeni objekti. Svoj današnji izgled Hadžići dobijaju između dva svjetska rata, pogotovo u peridu poslije Drugog svjetskog rata kada je nastavljena izgradnja započeta u austrougarskom periodu. U toku izgradnje Hadžići postaju urbana sredina i administrativni lokalni centar.

Najvažniji ostaci antičke kulture nađeni na terenu Općine Hadžići su dva epigrafska spomenika sa natpisima. Jedan je pronađen u Ljubovčića potoku kod Pazarića, drugi u Gracu kod Hadžića. Epigrafski spomenik sa natpisom nađen je u septembru 1892. godine na obali malog Ljubovčića potoka u blizini džamije , a sada se nalazi u blizini zemaljskog muzeja u Sarajevu. Pronašao ga je Karl Pač, čuveni sarajevski arheolog i naučno ga je obradio u Glasniku Zemaljskog muzeja za 1894. godinu.